Danji leptiri entomološke zbirke GMK-a

Dio entomološke zbirke GMK-a
(Foto:  Denis Stošić)

Dragi naši muzealci i svi koji se tako osjećaju!

Ovom prilikom donosimo vam nekoliko riječi o Entomološkoj zbirci Gradskog muzeja Karlovac, točnije o dijelu koji se odnosi na danje leptire.

No, prije svega, da vam se predstavim. Zovem se Luka Čorak i kustos sam GMK-a zadužen za prirodoslovlje. Biolog sam po struci i zaljubljenik u kukce već više od 15 godina. U ovom kratkom prilogu kazat ću vam nešto o leptirima te se nadam da ćete naučiti više o njima i zanimljivostima vezanima uz tu skupinu.

Obični žućak ‒ Gonepteryx rhamni (Linnaeus, 1758)
jedan od mnoštva leptira u zbirci i jedna od prvih proljetnih vrsta
(Foto: Denis Stošić)

Zbirka je osnovana 2018. godine, nakon trogodišnjih priprema i kasnijeg terenskog prikupljanja. To je prva zbirka te vrste na području grada Karlovca i Karlovačke županije, a nastala je kako bi se sačuvala i prikazala ljepota prirodne baštine ovog područja te kako bismo prikupili informacije o leptirima koje mogu pomoći pri zaštiti vrsta te boljem razumijevanju njihove biologije i ekologije.

S prezentacije zbirke 21. 3. 2019.
(na slici: Marko Šegavić, Luka Čorak)
(Foto: Denis Stošić)

Iako je prikupljanje leptira za vlastitu zbirku prekrasan hobi, upozoravam vas da mu ne pristupate olako jer neznanjem možete napraviti više štete nego koristi. Da bi se leptire moglo prikupljati, potrebno je kontaktirati Hrvatsku agenciju za okoliš i prirodu te dobiti dozvolu za prikupljanje od Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Naime, postoje zaštićene vrste koje smiju prikupljati samo stručnjaci jer bi suprotno moglo rezultirati njihovim izumiranjem. Zato vas molim da se, prije upuštanja u stvaranje vlastite zbirke, obratite za savjet stručnjacima koji će vas uputiti na koji način i koje vrste prikupljati.

Terenski rad ‒ prikupljanje za zbirku
(Foto: Denis Stošić)

U zbirci se trenutno nalazi preko 400 jedinki leptira prikupljenih na području grada Karlovca i sjeverozapadnog dijela Karlovačke županije. Dio je prikupljen terenskim radom u 2017. i 2018. godini, a dio je nastao prije 10-ak godina pa i više, kao privatna zbirka dugogodišnjeg suradnika GMK-a, prof. biologije Marka Šegavića od kojeg je i otkupljena. Od 198 vrsta koje su do sada pronađene u RH u našoj zbirci ih za sada ima 78 što je zadovoljavajuća brojka, uzimajući u obzir da je zbirka tek nedavno nastala. One su raspoređene u 5 porodica: Nymphalidae ‒ riđe, Papilionidae ‒ lastinrepci, Pieridae ‒ bijelci, Hesperidae ‒ debeloglavci i Lycaenidae ‒ plavci. Zbirku namjeravamo dalje širiti i popunjavati primjercima novih vrsta.

Pjegavac ‒ Melanargia galathea (Linnaeus, 1758)
pripadnik porodice Nimphalidae (riđe), najveće skupine danjih leptira
(Foto: Denis Stošić)

Lepidoptera je riječ grčkog porijekla, u prijevodu znači ljuskava krila (grč. lepis ‒ ljuska, grč. pteron  ‒ krilo). Taj se naziv direktno veže uz zanimljivost o građi krila leptira te njihovoj obojenosti. Naime, opnasta su im krila prekrivena sitnim strukturiranim ljuskicama od hitina koje, kada se povećaju, izgledaju kao crijepovi na krovu kuće. Upravo zbog toga, lomeći se na ljuskicama, svjetlost stvara  prekrasnu obojenost te razne uzorke i oblike na krilima leptira koji su naveliko poznati.  

Detalj građe krila lastinog repa (Papilio machaon)
(Foto: Denis Stošić)

Boja krila leptirima služi na razne načine: za privlačenje poželjnih partnera i ponekad nepoželjnih grabežljivaca, kao mimikrija za skrivanje te ponekad i za zastrašivanje. Tada se, primjerice, na krilima nalaze veliki krugovi koji širenjem krila simuliraju oči životinje te znatno povećavaju leptira zastrašujući potencijalne grabežljivce.

Papilio machaon Linnaeus, 1758
jedna od naših najvećih i najljepših vrsta, pripadnik porodice Papilionidae (Lastinrepci)
(Foto: Denis Stošić)

Što ili tko su zapravo leptiri? Oni spadaju u razred kukaca (Insecta), najbrojniju skupinu životinja danas. Leptiri su treća najveća skupina u razredu kukaca te ukupno broje preko 180 000 vrsta, od kojih je otprilike 17 000 danjih, u Europi ih je 576, a u Hrvatskoj, kako sam već spomenuo, 198. Od njih su vrstama brojniji jedino redovi kornjaša (Coleoptera) i opnokrilaca (Hymenoptera). Kao kukce karakterizira ih nekoliko osnovnih morfoloških obilježja: tijelo podijeljeno na glavu, prsa i zadak, tri para nogu na prsima, dva para velikih, specifičnih krila o kojima je već bilo riječi, usne organe prilagođene za sisanje u obliku dugačkog savijenog rilca (proboscis), par ticala ili antena na glavi koja služe za opip i kao organi za miris te velike složene oči koje su dobro prilagođene uočavanju pokreta. Leptiri većinom nisu dobri letači i to je jedan od razloga zašto se mogu relativno lagano uloviti te su jedna od prvih skupina koje zaljubljenici u kukce imaju u svojim zbirkama. Leptire također karakterizira potpuna preobrazba (holometabolija), što znači da im se životni ciklus  sastoji od četiriju stadija: jajašca, gusjenice ili ličinke, kukuljice ili pupe te odrasle jedinke ili imaga.

Primjeri uzoraka i boja na krilima te uzoraka i načina na koje su leptiri evoluirali
(Foto: Denis Stošić)

Evolucijski put skupine također je zanimljiv. Iako se prije smatralo da su leptiri relativno mlada skupina kukaca te da su se prvi puta pojavili pred 50-ak milijuna godina, najnovija istraživanja pokazuju upravo suprotno. Ta istraživanja pokazuju da su se prvi put pojavili pred 200 milijuna godina, u vremenskoj epohi rane jure, što je u suprotnosti s ranijim saznanjima da se evolucija leptira direktno podudara s razvojem biljaka koje cvjetaju i s kojima je većina leptira u odnosu simbioze te ih koriste kao izvor hrane, a zauzvrat djeluju kao oprašivači. Više informacija o tome možete dobiti ovdje: http://theconversation.com/scientists-have-accidentally-found-the-oldest-ever-butterfly-or-moth-fossils-90029.

Leptire također karakterizira potpuna preobrazba (holometabolija) što znači da im se životni ciklus  sastoji od četiriju stadija: jajašca, gusjenice ili ličinke, kukuljice ili pupe te odrasle jedinke ili imaga. Ona je evolucijski bitna zbog postojanja ličinke i odrasle jedinke koje žive potpuno odvojenim načinom života te stadija kukuljice tijekom kojega se ličinka preobrazi iz jednog oblika života u drugi. Upravo im ta činjenica omogućava zauzimanje dvije ekološke niše tijekom životnog ciklusa, a to znatno olakšava i ubrzava evoluciju. To je jasno vidljivo ako uzmemo npr. gusjenicu koja ne leti, živi u grmlju, na lišću, ima usni aparat za grizenje i odraslog leptira koji je nastao iz nje koji pak leti, živi na livadi i hrani se nektarom iz cvijeća druge biljke. Pretpostavlja se da je potpuna preobrazba kao evolucijska prilagodba omogućila kukcima toliko veliki broj vrsta.

Sistematika leptira također je bitna da bismo razumjeli zašto stalno govorimo o specifičnostima danjih leptira. To je zato jer je ona usko vezana uz evoluciju. Neki su od vas možda zamijetili da brojnost danjih vrsta leptira ne odgovara ukupnoj brojnosti vrsta leptira. To je zbog toga jer je velika većina leptira aktivna noću i zato ih nazivamo noćni leptiri. Pretpostavlja se da su danji leptiri evoluirali iz noćnih. Moljci su jedna od vama poznatijih i nepoželjnijih skupina noćnih leptira. Postoji više podjela leptira, no ovdje ću govoriti o najjednostavnijoj koja ih dijeli na danje (Rhopalocera) i noćne (Heterocera) te uzima u obzir vrijeme aktivnosti leptira.

Toliko za sada, leptiroljupci. Uskoro ćete moći saznati više zanimljivosti vezane uz leptire te uz kukce općenito.

Luka Čorak, 23. 5. 2019.