Gorka voda

Inv. br. GMK – 12578

U zbirci dizajna i ambalaže Gradskog muzeja Karlovac nalazi se boca specifičnog oblika i namjene (GMK – 12578). Fragmenti iste takve boce pronađeni su prilikom arheoloških istraživanja 2019. godine u Radićevoj ulici, na poziciji „Novih vrata“ Karlovačke Zvijezde. Što se nalazilo u ovoj boci zemljane boje?

Inv. br. GMK – 12578
Detalj – pečat proizvođača na fragmentu boce iz sonde 2 (pozicija „Nova vrata“)
Studijski materijal GMK / neobjavljeno

Boca je izrađena od kamenine te premazana olovnom glazurom, ravnog  je dna i četvrtastog oblika koji se zaobljuje prema vrhu i prelazi u kratki vrat. Rub boce blago je zaobljen i zadebljan u odnosu na vrat te dodatno istaknut urezanom linijom. Na gornjoj polovici boce otisnut je okrugli pečat koji se sastoji od rubne trake kojom koncentrično teče natpis Fürstlich Lobkowitz Saidschitzer, dok unutrašnjost pečata ispunjava grb s krunom na vrhu, a ispod krune nalazi se u dva reda ispisan natpis bitter wasser.

Ovakve boce nekada su bile poznate diljem Europe, a sadržavale su tzv. gorku vodu koja se koristila kaoefektivan purgative, ali preporučala i za cijeli niz tegoba u skladu s tadašnjim razumijevanjem medicine, između ostalog za probavne smetnje, anoreksiju, pretilost, žučni mjehur, otvrdnjavanje arterija pa čak i neurološke probleme. Riječ je o jednoj od najjače mineraliziranih voda koja sadrži magnezij sulfat, poznat i kao epsomska sol, a karakterizira je izrazito gorak okus, žućkasta boja i bezmirisnost.

Za dataciju boce u zbirci Gradskog muzeja Karlovac može poslužiti usporedba s bocom pronađenom u Ormožu u Sloveniji (arheološka istraživanja na poziciji Zdravstvenog doma) u cjelini datiranoj u početak 19. stoljeća. Prema Patrick Schrabu, autoru više publikacija o Češkim ljekovitim vodama, takav oblik i natpis uobičajen je oko 1800.

Komercijalno trgovanje ljekovitim vodama započinje početkom 17. st. kao dio rane farmaceutske industrije te ga treba razlikovati od kasnije komercijalizacije pitke i mineralne vode. Voda kojom se u ovo vrijeme trgovalo bila je isključivo medicinski proizvod, a znanost onog vremena sve do kasnog 19. st. bila je usredotočena prvenstveno na ljekovita svojstva mineralnih voda i s tim povezana kemijska ispitivanja vode.

Trgovina gorkom vodom posebno je zaživjela kada je Friedrich Hoffmann, osobni liječnik pruskog monarha, godine 1717. krenuo tražiti alternativu poznatoj engleskoj Epsom soli čiji su izvori već tada bili skoro iscrpljeni. Hoffmann je prilikom posjete Teplicama u današnjoj Češkoj otkrio ili točnije popularizirao gorku vodu kojoj je nadjenuo ime prema selu (Sedlitz) iz kojeg potječe – Sedlitzer Bitter Wasser, a svoja otkrića objavio u knjizi Des zu Sedlitz in Böhmen neuentdeckten bittern purgierenden Brunnens.

Friedrich Hoffmann
Des zu Sedlitz in Böhmen neuentdeckten bittern purgierenden Brunnens
https://www.muzeumbilinskekyselky.cz/timeline-post/dr-fridrich-hoffmann-rozesila-publikaci-evropske-slechte/

Ubrzo nakon Hoffmannove popularizacije zemljoposjednici s ovog područja nastoje profitirati gradeći bunare i crpeći vodu, no prava gorka voda pojavljivala se samo na određenim mjestima.  Jedno od njih je Zaječice blizu današnjeg grada Bílina, u onu vrijeme pa sve do kraja prvog svjetskog rata u posjedu plemićke obitelji Lobkowicz, prema kojem je nazvana poznata voda Zaječická hořká odnosno Saidschitzer Bitter Wasser, a odakle potječe i boca iz zbirke Gradskog muzeja Karlovac. Većina gorke vode plasirane na europsko tržište u prvoj polovici 19. st. dolazila je iz ove regije koja je bila na glasu kao područje najčišćih izvora.

Dr. Heinrich Gottlieb Nepomuk Troschel,
Erforderliche nachrichten von dem Biliner Sauer Brunnen,
publikacija o izvorima “kisele vode” na području Bílina, tada u posjedu obitelji Lobkowicz.

Ako je vjerovati istraživačima, trgovina gorkom vodom bila je s ekonomske strane neodrživa. Boce su punjene bez nadzora, voda ponekad pokvarena, rokovi za dostavu nepostojeći, boce su često stizale razbijene, a marketing je bio skoro nepostojeći. Unatoč tome gorka voda bila je dostupna diljem Europe. Popularnost vode postala je laka prilika za eksploataciju  te su mnogi još u prvoj polovici 18. st. svoju lažnu vodu prodavali pod tad već poznatim imenima, kupujući prazne boce koje su punili jednostavnom gorkom solnom otopinom. U ovo vrijeme boce su već bile označavane prepoznatljivim zaštitnim znakom u obliku pečata na čepu ili vrhu boce koji je sadržavao ime izvora ili mjesta iz kojeg voda potječe.

Gorka voda dolazila je u prepoznatljivim četvrtastim bocama (nekad nazivani vrčevi) od kamenine, poznatim i pod terminom boce za gorku vodu, koje za razliku od drugih četvrtastih boca za ljekovitu vodu s vremenom ne mijenjaju svoj oblik. Razlog tome leži u samoj vodi koja ne sadrži karbonsku kiselinu zbog koje četvrtaste boce mogu eksplodirati. Pokušaji uvođenja staklenih boca počinju u prvoj polovici 19. st., ali su se zbog visokih cijena i slabe potražnje pokazali bezuspješnima. Početak kraja kamenina označila je konferencija u Beču 1868. godine kada je zaključeno da bi se prirodne mineralne vode trebale početi prodavati u staklenim bocama. Na prostoru današnje Češke zadnje karakteristične boce za vodu konačno su zamijenjene 1908.

Gorka voda u staklenoj boci iz 1930. godine.
 https://www.muzeumbilinskekyselky.cz/plakat-zajecicka-horka-slovensky-1930/

Popularnosti gorkih voda i na našem području svjedoče natpisi i oglasi u tiskovinama iz kraja 19. i prve polovice 20. st. Primjerice gorka voda Sternov, Hunyadi János i posebno poznata gorka voda Franz-Josef koja se u Istri nazivala „voda cara Franje – za sranje“.

Oglas za različite vode dostupne kod Martina Bindera, Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske, Zagreb, 30.6.1847.
Oglas za gorku vodu Franje Josipa, Liečnički viestnik, Zagreb, 15. kolovoza 1888.
Oglas za gorku vodu Franje Josipa, Karlovački glasnik, Karlovac, 9.3.1901.
Oglas za gorku voda Sternov, Karlovac, glasilo jugoslavenskih demokrata, Karlovac, 28. rujna 1912.

Izvori:
https://publikationsserver.tu-braunschweig.de/servlets/MCRFileNodeServlet/dbbs_derivate_00043543/2013_GdP_01.pdf
https://www.muzeumbilinskekyselky.cz/plakat-zajecicka-horka-slovensky-1930/
https://www.muzeumbilinskekyselky.cz/timeline-post/dr-fridrich-hoffmann-rozesila-publikaci-evropske-slechte/
https://www.bilinska.cz/historie/
http://library.foi.hr/casopisi/vel/S01101/1888/1888_00011.pdf
http://dnc.nsk.hr/Newspapers/LibraryTitle.aspx?id=c8170958-f80e-47dc-998a-1870f0065dbf&y=1912&m=9&d=28
https://cs.wikipedia.org/wiki/Zaje%C4%8Dick%C3%A1_ho%C5%99k%C3%A1

Literatura:

Brenko A., Dugac, Ž., Randić, M. 2001: Narodna medicina, Etnografski muzej Zagreb, Zagreb.

Lamut, B. 2017: Arheološke ostaline novoveškega Ormoža, u: Zbornik Pokrajinskega muzeja Ptuj – Ormož 5 (ur. Šteiner, M.), Pokrajinski muzej Ptuj, Ormož: 303-332.

Schlarb, P. 2017: Medizinflaschen aus Steinzeug für den böhmischen Heilwasserhandel im 18. und 19. Jahrhundert., u: Keramos, Zeitschrift der Gesellschaft der Keramikfreunde e.V., Heft 215, Januar 2012, Düsseldorf: 33-54.

Schlarb, P. 2019: The Bohemian Bitter Water Trade, 1721–1763, u: Europa Postmediaevalis 2018: Post-medieval pottery between (its) borders (ur. Blažkova, G., Matĕjková, K.), Arhaeopress, Prague: 277-290.